Otok Lokrum je zbog svojih prirodoznanstvenih osebujnosti ponajprije
botaničkih, zaštićen zakonom kao upravljani prirodni rezervat.
Površine je 72 ha, s najvišim vrhom 91 m, na sjevernoj strani
otoka. Od kopna je Lokrum udaljen 700 m. Najveći je dio otoka
prekriven makijom i šumom. Od prvobitnih šuma crnog jasena i hrasta
crnike preostale su samo male sastojine, a velike su površine
danas prekrivene egzotama i unesenim drvećem i grmljem, posebice
u parkovnom dijelu otoka (Badovinac et al.. 1972).
Značenje Lokruma za ornitofaunu, posebice seobu ptica, uočeno
je još početkom šezdesetih godina. Godine 1961. u okviru dubrovačkog
Biološkog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
u Dubrovniku osnovana je Ornitološka stanica na Lokrumu. Namjena
je Stanice bila da se kontinuiranim prstenovanjem dobiju podaci
o dinamici i seobenim putovima ptica selica na području južnog
Jadrana, ali i da se izučavanjem autohtonih vrsta te dinamike
populacija ptica Lokruma steknu nove spoznaje iz terestričke ekologije,
posebice sinekologije ptica na otocima (Štromar. 1963). U prvoj
godini djelovanja Ornitološke stanice prstenovana je 1.701 ptica,
a već tijekom 1962. godine Stanica je prstenovala 4.283 ptice,
75 različitih vrsta, uglavnom na Lokrumu, ali i na susjednim cavtatskim
grebenima: Bobari i Mrkanu. Ornitološka djelovala je, na žalost,
tek pet godina, no u to je vrijeme prstenovano 14.815 ptica, što
se može smatrati značajnim uspjehom, i time je na najbolji način
opravdano njeno postojanje. Najveća je zasluga pritome bila u
entuzijazmu ornitologa dr. Ive Tutmana i preparatora Andrije Lesingera.
Njihova je zasluga i u tome što su nastavili prstenovanje ptica
na Lokrumu, šezdesetih i sedamdesetih godina, dok je početkom
osamdesetih na Lokrumu započeo prstenovanje i ornitolog Ištvan
Ham, zajedno sa studentima biologije Prirodoslovno-matematskog
fakulteta u Beogradu. Podaci o tim pticama pohranjeni su u arhivi
Zavoda za ornitologiju, a ovdje se citiraju pod skraćenicom "ZZO".
Na Lokrumu je sve donedavno, u benediktinskom samostanu, bio smješten
i Prirodoslovni muzej s ornitološkim zbirkama izuzetne vrijednosti.
Temelj je činila izložbena ornitološka zbirka Balde Košića, u
kojoj većina preparata potječe iz kraja devetnaestog stoljeća,
odnosno za tadašnji Dubrovački domorodni muzej preparati su prikupljeni
u razdoblju 1882-1916. godine. Šezdesetih godina ornitološku zbirku
nadopunjuju Andrija Lesinger i Ivo Tutman.te osim nove izložbene
postave formiraju i studijsku zbirku ptičjih svlakova. Velik broj
preparata i svlakova potječe upravo s Lokruma i danas pruža koristan
dokument o dinamici ornitofaune otoka. Podaci iz ovog muzeja citirani
su skraćenicom LOKZB.
Osim toga, dio je ornitološkog materijala prikupljenog na Lokrumu
pohranjen i u znanstvenoj zbirci ptičjih svlakova Zavoda za ornitologiju
JAZU u Zagrebu, što je citirano skraćenicom ZZO.
Velik broj podataka o pticama Lokruma prikupio je tijekom nekoliko
decenija dr. Ivo Tutman (1980), a korišteni su i usmeni podaci
Andrije Lesingera, kojem ovom prilikom još jednom na tome zahvaljujem.
Prvi autor ovog članka nekoliko je puta nakratko posjetio Lokrum.
Podaci prikupljeni tim istraživanjima citiraju se kao: vl.istraž.
Iza svakog podatka navodi se, rimskim brojevima, autor, odnosno
izvor. Skraćenica ZZO označava znanstvenu zbirku ptičjih svlakova
Zavoda za ornitologiju JAZU u Zagrebu i podatke iz arhive u kojoj
su pohranjeni izvještaji o pticama prstenovanim na području Jugoslavije
od 1910. do 1987. Skraćenica LOKZB označava podatke izložbene
zbirke ptica Prirodoslovnog muzeja na Lokrumu.
- Autor teksta: Goran Sušić i Vladimir Bartovsky
o
lokrumu
