Botanički vrt Ptice otoka LokrumaGrađevinski spomenici na otoku LokrumuWagnerschule

Botanički Vrt

Povijest vrta

Ime otoka Lokruma ukazuje da je još u davna vremena na njemu uzgajano bilje iz udaljenih krajeva svijeta (lat. acrumen = kiselo voće, agrum). Prve su lokrumske, korisne, vrtove posadili benediktinci u 11. stoljeću, a tada su započeli i s unošenjem nekih ukrasnih drvenastih vrsta. Prvo smišljeno unošenje egzota proveo je sredinom 19. stoljeća nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan Habsburški, koji je nastavio s njegovanjem povrtnjaka, maslinika i vinograda, ali je poduzeo i značajne zahvate u uređenju vrtova i puteva. Glasoviti botaničar Roberto Visiani posjetio je u to doba Lokrum i zabilježio više od 90 introduciranih rodova biljaka. I danas se u makiji mogu naći ostaci nekih nasada. Ovakav bi način introdukcije u današnje doba bio neprihvatljiv zbog narušavanja prirodne vegetacije.

Na stoljetnoj tradiciji Akademija znanosti i umjetnosti osnovala je 1959. botanički vrt namijenjen istraživanju unošenja i prilagodbe biljaka iz tropskih i suptropskih krajeva svijeta u našem podneblju, osobito onih značajnih za šumarstvo, hortikulturu i farmaciju. Biljke su uzgajane iz sjemena, dobivenog razmjenom sa svjetskim botaničkim vrtovima. Pažnja je posvećena drveću i grmlju porijeklom iz sličnih podneblja, kao što su središnji Čile, južna i istočna Australija, središnja i južna Kalifornija te južna Afrika.

Plan botaničkog vrta izradio je ugledni dubrovački krajobrazni arhitekt dr.Bruno Šišić. Vrt zauzima površinu od 2 ha, nedaleko lučice Portoč. Uz izložbenu površinu i staklenik, formirana su i pokusna polja, te vrt mediteranskih biljnih vrsta. Tijekom rata (1991 i 1992) botanički vrt je izravno pogođen s pedesetak projektila koji su nanijeli štetu biljkama i pratećim objektima. Glavnina knjižnice i dokumentacije izgorila je u požaru. Obnova vrta započeta je 1993. godine.

Dr. Lav Rajevski rođen je 1910. u Izmailu (Besarabija). Od 1960. radio je kao viši znanstveni suradnik u Biološkom institutu u Dubrovniku, na dužnosti voditelja Botaničkog odjela s ciljem stvaranja botaničkog vrta na Lokrumu i proučavanja flore i vegetacije južnog primorja. Nastavio je, s ljubavlju, raditi i nakon umirovljenja 1985, sve do početka rata 1991. godine. Može se reći kako je današnji botanički vrt plod njegova dugogodišnjeg rada i entuzijazma.

Vrt danas

Danas se na izložbenoj površini uzgaja se oko 500 vrsta, uglavnom drveća i grmlja, a u stakleniku oko 200 vrsta mesnatica. Mnoge introducirane vrste kojih nema na izložbenoj površini, rastu na nekadašnjim eksperimentalnim plohama koje se u novije doba oslobađaju dugogodišnje zapuštenosti.
I nadalje, osnovna smjernica ostaje proučavanje prilagodbe egzotičnih biljnih vrsta našem podneblju, uz edukaciju posjetitelja i obogaćivanje turističke ponude. U planu je uzgoj rijetkih i ugroženih biljnih vrsta hrvatske flore, što bi omogućilo njihovu zaštitu na prirodnim staništima. Danas Botanički vrt "Lokrum" djeluje u okviru Instituta za oceanografiju i ribarstvo, Split; Laboratoriji Dubrovnik, a financiran je sredstvima Ministarstva znanosti i tehnologije RH. U vrtu je zaposlen jedan botaničar i jedan sezonski vrtlar. Iako postoji već četrdeset godina, vrt je daleko od konačnog uređenja...

Dijelovi vrta uglavnom su oblikovani tako da se na istom prostoru predstave srodne biljne vrste (npr. pripadnici istih rodova ili biljnih porodica), ili biljke prilagođene sličnim uvjetima (npr. kamenjar). Karta pokazuje raspored nekih porodica biljaka na izložbenoj površini botaničkog vrta.

Atraktivan izgled jednom dijelu vrta daju kaktusi (por. Cactaceae), puje (por. Bromeliaceae) i agave (por. Agavaceae), uglavnom američkog porijekla.

Većina biljnih vrsta u botaničkom vrtu je etiketirana. Gravirane pločice pokazuju znanstveno (latinsko) ime vrste (uz hrvatski naziv, ako postoji), podrijetlo i pripadnost odgovarajućoj biljnoj porodici. Ostali primjerci iste vrste, ako ih ima, označeni su manjom pločicom; s imenom i brojem pod kojim je biljka evidentirana.

Palme (por. Arecaceae) daju tropski izgled dijelu vrta. Uglavnom su američkog porijekla, a predstavljene su rodovima Butia, Erythea, Washingtonia, Chamaerops i dr. Odrasli primjerci se ne zaštićuju u zimskim mjesecima. Ljeti zahtijevaju obilno zalijevanje.

Zimzeleno i brzorastuće drveće iz roda Eucalyptus (por. Myrtaceae) karakteristično je za Australiju i susjedne otoke; Novi Zeland i Tasmaniju. Zabilježeno je oko 700 vrsta. Većinom su to stabla i grmovi sušnih šuma, često otoporni na sol. Zbirka eukaliptusa u ovom botaničkom vrtu (70-tak vrsta) procijenjena je prije rata, od strane australijskih stručnjaka, kao najbogatija zbirka ove vrste drveća izvan australijskog kontinenta.

Dr. Lav Rajevski o Botaničkom vrtu na otoku Lokrumu

Početkom 1959. godine Savjet Biološkog instituta JAZU u Dubrovniku donio je odluku da - pored Morskog akvarija i Prirodoslovnog muzeja u okviru Kulturno-prosvjetnog odijela - osnuje i Botanički vrt na otoku Lokrumu s ciljem da se ispita mogućnost uvođenja biljaka iz toplijih krajeva, naročito onih koje bi bile od važnosti za šumarstvo, hortikulturu i farmaciju.

~ Dr. Lav Rajevski ~

Pritome bi trebalo voditi računa i o tome da će taj vrt biti i značajna turistička zanimljivost.

Introdukcija bilja na dubrovačkom primorju ima staru tradiciju. Dubrovački pomorci, vraćajući se sa svojih putovanja, veoma često donosili su interesantne biljke, tako da se oko mnogih ljetnikovaca moglo naći veći ili manji broj ukrasnih egzota: palme, agave, opuncije, mimoze i mnoge druge, a također i voćke: limune, naranče, nešpule i druge. Ponekad su se stvarale velike zbirke introduciranog bilja od kojih je, vjerojatno, najznačajnija park u Trstenu, sada Arboretum Trsteno.
Na otoku Lokrumu nadvojvoda Maksimilijan, koji je 1859. godine postao vlasnik otoka, zamislio je osnovati park gdje bi uzgajao biljke iz toplijih krajeva. Radovi su započeli veoma intenzivno i stvorena je značajnija zbirka. Da bi se zaštitile osjetljive biljke, na više mjesta iskrčena je starija šuma i na oslobođenim malim površinama, pod zaštitom okolnog starijeg autohtonog drveća, sađene su nove biljke. Prof. Roberto de Visiani, koji je posjetio otok Lokrum početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, u svom djelu publiciranom 1863. navodi više od 90 introduciranih biljaka. S vremenom od lijepo uređenog parka ostali su samo dosta zapušteni dijelovi oko samostana i tu i tamo ostaci kultura u šumi. Tako se usred makije nalaze grupa Tetraclinis articulata, Mirsine africana i pojedinačne mimoze i jasmin, a vjerojatno i još neke.

Od početka dvadesetog stoljeća misao o uvođenju egzota na našem primorju razvijaju i poznati botaničari. L. Adamović se zalaže za osnivanje centra za introdukciju na otoku Lokrumu i preporučuje gajenje egzota pod zaštitom šume. Prof. dr. Vale Vuok u svom velikom članku "O podizanju vrtlarstva u Dalmaciji", objavljenom u splitskim novinama "Novo doba" u travnju 1933. god., prvo navodi raspravu prof. Richarda VVettsteina podnijetu Akademiji u Beču 1906. god. u kojoj se zalaže za podizanje kulture bilja iz toplih krajeva u južnoj Dalmaciji. Preporučuje doline oko Dubrovnika, otok Vis i otok Hvar. Prof.dr. Vale Vouk sa svoje strane preporučuje da se taj vrt osnuje u okolici Splita. Najzad 1959. godine, poslije proglašenja otoka Lokruma za prirodni rezervat, donesena je odluka da se taj vrt osnuje na otoku Lokrumu. Kako nije dolazilo u obzir da se egzote gaje pod zaštitom autohtone šume, jer bi time bio narušen njen prirodni razvoj, za Botanički-vrt je izdvojena površina od oko 2 hektara sjeverno od luke i samostana koja je bila potpuno zapušteno zemljište na kojem su na manjim površinama bile kulture povrća, a veći je dio bio obrastao kupinom, bušinom, kapinikom i drugim više manje korovskim biljem među kojim su se nalazile pojedine zapuštene voćke, koji bor, čempres i maslina.

Sav taj prostor bio je podijeljen u četri dijela: na površini najbližoj samostanu, veličine oko 13 000 m2, na horizontalnom ili blago nagnutom terenu, na nadmorskoj visini od 11 do 16 m, predviđen je park egzota. Plan za taj park izradio ing.Bruno Šišić, ovlašteni vrtni arhitekt. U produžetku na starim terasama, na kojima su nekada bili maslinici i vinogradi, izdvojena je površina od oko 3300 m2 za rasadnik s malim staklenikom. U produžetku terasa izdvojena je površina za pokuse sa četinjačama i na kraju površine za mediteranske biljke: zapadni Mediteran, Krim i Kavkaz, istočni Mediteran i na najvišoj teresi biljke s naših obala koje ne rastu na Lokrumu.
Radovi na pripremanju terena započeli su u veljači 1960. godine. Moralo se pored odstranjivanja nepotrebne korovske vegetacije obaviti i druge radove: trasirati nove putove, nasipati i poravnati terene, otkloniti polurazrušene zidiće, nepotrebne pravolinijske staze, zatrpati rovove itd. Ti radovi trajali su nekoliko godina.

Prvih godina velik je problem bila voda za zalijevanje, koju je trebalo donositi rukama iz cisterna, što je zahtijevalo mnogo vremena i truda. Godine 1963. započeta je izgradnja vodovodne mreže povezane s velikom cisternom, a kasnije i s vodovodom.
Odmah nakon dolaska na Lokrum povezao sam se, radi dobivanja sjemena, s brojnim botaničkim vrtovima. Veza je uspostavljena sa svim kontinentima, najviše sa zemljama koje imaju klimu sličnu našoj, a i s velikim botaničkim vrtovima u drugim zemljama. Kasnije su uspostavljene i osobne veze s predstavnicima nekoliko vrtova u Italiji i na jugu Francuske. Pri odabiranju vrsta za sjetvu veća je pažnja data rodu Eucalyptus, Acacia i svim četinjačama jer se smatralo da su one važne i za hortikulturu i za šumarstvo, a i za farmaciju. U vrtu egzota sada se gaji oko 400 vrsta drveća i grmlja, od kojih 74 vrste Eucalytus, 27 Acacial 55 četinjača.
Pored drveća i grmlja, zbog velikog zanimanja turista a osobito školskih ekskurzija, u vrtu egzota izdvojena je velika površina na kojoj su posađene brojne sukulente: Agava, Yucca, Dasylirlon, Puya, DycMa, Opuntia i Cylinctropuntia. Ukupno 78 vrsta (prilog 2.)
Iza vrta egzota, na terasama se nalazi površina oko 3300 m2 na kojoj je staklenik veličine 10x5 m. U stakleniku se siju i čuvaju preko zime osjetljive biljke. Pored mladih sadnica tu zimuju i neke palme i druge osjetljive vrste: Theiletia neriifolia Juss, Ochroslapanll YoffaHemsl., neki fikusi i druge.
Većim dijelom staklenik služi za gajenje sukulenata. U sredini staklenika napravljena je demonstracijska lijeha u kojoj je oko 95 vrsta, od kojih su neke starije od 30 godina (vidi prilog 3). Na policama i stolovima nalaze se još oko 100 vrsta kakatusa i oko 60 vrsta drugih sukulenata iz porodica Aizoaceae, Bromeliaceae, Crassulaceae, Liliaceael dr.

Oko staklenika i na drugim mjestima u rasadniku uzgaja se veći broj biljaka kojima se nije našlo mjesta u vrtu egzota. Po zidovima staklenika penju se bujni Jasminumpolvanthumfrocvfo. Cucculus trilobusDC. Uz ogradu niz Parkinsonnia aculeata L Mandevi/la suaveolens Lindl. i Senecio angulosum. Tu i tamo oko staklenika i na nekoliko manjih površina pokusno se uzgajaju kaktusi i drugi sukulenti. Neki se zimi zaštićuju od kiše, a drugi ostaju stalno na otvorenom. Na jednoj od gornjih terasa nalazi se grupa našeg listopadnog drveća: Acer campestre L, Acer monspessulanum L, Acer obtusatum Kit. Acer platanoides L, Acer pseudoplatanus L. Acer tataricum L. Carpinus betulus L. Carpinus orientalis Mili., Cornus mas L. Evonvmus., Fraxinus exce/sa L Fraxinus ornus L, Fraxinus oxycarpa Will., Ostrya carpinifolia Scop., Sorbus aria Crantz., Sorbus austriaca, Sorbus torminalisCrantz. Dio rasadnika izdvojen je za agrume: limuni, naranče, mandarine i kumkvat (Fortune/a Japonica Svvngl.). Tu i tamo razbacani su još i Hovenia Thunb., Diospvros kakiL. Diospvros v/rg/n/anaL. Feijoa selloviana Roy., Sapium sebiferum Roxb., Coiylus co/urna L, Crategus azaro/usL, Eriobotrva japonica Lindl. Phvtolacca dioica L i pokoja smokva.
Uzgaja se i cvijeće, naročito geofiti kao što su Lil/um, Agaphantus, Scilla, Tu/ipa, Eucomis, Iris, Moraea, Amarvllis. Narcissus, Streiitzia itd. Posebno su zanimljive Nerina kojih ima desetak vrsta i varieteta a koje su veoma slabo poznate u nas iako su veoma važne za cvjećarstvo. Cvijeće se, kad se namnoži, presađuje obično u vrt egzota.

Pokusna površina za četinjače - se nalazi na terasama u produžetku rasadnika. Najprije je tamo bilo posađeno nekoliko vrsta koje su rasle i u vrtu egzota i za koje tamo više nije bilo mjesta. Njima su pridodane nove vrste čiju smo izdržljivost htjeli ispitati. Pokazalo se da skoro sve tamo posađene vrste mogu izdržati zimu, a samo su u nekih djelomično bile oštećene iglice i najmlađe grane. Ljetnju vrućinu i sušu, pak nije izdržao priličan broj vrsta: Pinus canar/ens/sSmtiln jedan od dva posađena primjerka, dva od tri primjerka Pinus eHiotii., Eng. dva od četiri Pinus montezumae Lamb., 2 od 3 Pinus roxburghii Sarg., 1 od 3 Pinus glabra VValter, 1 od tri Pinus tajvanensis Hvata, jedan od dva Cupressus cashmeriana Royal. Uginuli su svi posađeni primjerci ovih vrsta: Pinus cembroldesZucc., Pinus luchuensis Havata, Pinus monticola, Dougl., Pinus muricata D. Don., Pinus patula Schl. et Cham., Pinus echinata Mili., Pinus ponderosa Lavs., Pinus taedda L, Pinus thunbergiana Franco., Pinus torreana Barry. Pinus walHchianak. B. Jaks i Sequoia sempervirens Endl.

Na terasama u produžetku pokusnog polja četinjača zasađene su mediteranske biljke. Na donjoj terasi su biljke zapadnog Mediterana, iznad nje su biljke Krima i Kavkaza, na trećoj terasi su biljke istočnog Mediterana i na četvrtoj biljke našeg primorja kojih nema na Lokrumu.

• Zapadni Mediteran
  Tu su bile posađene: Coriarla myrtyfolia L, Cneorum tricoccumL. Bupleurum fruticosum L, Phillyrea angustifolia L, Ouercus suberL., Pinus pinaster kll.., Pinus nigra Arn. var. calabrica Sneid., Pinus nigra Arn. var. salzmanm'Asch. et Graeb., Pinus nigra km. var. poiretianaAsc. et Graeb., Cedrus atlanticaMonetti, TetracJinis articulataMast.
  
  
• Krim i Kavkaz
  Pinus nigra km. var. pal/asiana Ascer. et Graeb., Pinus brutia var. stankewiczhYtisicll., Abiesnordmanniana.
  
  
• Istočni Mediteran
  Pinus brutia Ten., Pinus brutia Ten. var. e/đa//caMed\N., Pinus nigra km. var. tauarica, Abies cehpalonica Loud.. Abies cilicica Carr.. Cedrus l/baniLoud., Stirax offic/nalis L
  
  
• Dalmatinsko primorje
  Pinus nigra Arn. var. austriaca'Asch. et Grebn., nigra km. var. dalmatica Vis., Anthyllis barba jovis L. Petteria ramentacea Presi., Pistacia terebinthus L., Ouercus coccifera L., Ouercus cerrls f. cycloJoba Borb., OuercusmacedonicaVZ., Teucrium fruticans.

Sve mediteranske biljke veoma su lijepo napredovale sve do ljeta 1985. godine koje je bilo neobično suho i vruće i kada su uginule mnoge biljke: Abies numidica Carr., Cedrus at/antica Monetti, Pinus nigra km, var., Pinus nigra Arn. var. salzmannii Asch et Graeb., Pinus nigra km. var. poiretiana'Asch. et Graeb., PinusbrutiaTsn. var. e/ađricaMećw., Abies 'C/ffc/caCan.
Na svim površinama Botaničkog vrta na Lokrumu nalazi se u kulturi 457 vrsta drveća i grmlja, od kojih 63 vrste četinjača a među njima 37 vrsta borova. Osim toga, mnogo je sukulenata, ukupno oko 400 vrsta, od kojih oko 250 vrsta kaktusa i blizu 50 vrsta agava.
lako postoji već više od 25 godina, vrt je veoma daleko od konačnog uređenja. Glavna je potreba završetak putova i ograde. Nadajmo se da će i to biti uređeno.

ŠUMSKI REZERVAT LOKRUM
Adr : Otok Lokrum, Šumski rezervat Lokrum
p.p.: 243
tel./fax : 020 42-72-42
Institut za oceanografiju i ribarstvo