Od ukupno 0,7 km2 površine Lokruma čak je 0,6 km2 prekriveno gustom vegetacijom. Tu se na jednome mjestu i malenome prostoru mogu naći svi prirodni razvojni nizovi biljnih zajednica eumediteranskoga područja Europe, stoga je i zaštićen kao Posebni rezervat šumske vegetacije 1976. godine.
Kako bi se zaštitile i one raznolike biljne kulture koje nisu sasvim prirodnoga podrijetla (maslinici, vrtovi, šetnice, botanički vrt), u pravilnom gospodarenju Rezervatom nezaobilazan je utjecaj čovjeka.
Konačna, poglavito klimatski uvjetovana biljna zajednica prema kojoj teži prirodni razvoj ili klimaks vegetacije, na Lokrumu je ŠUMA ČESVINE I CRNOGA JASENA. Kako je ta šuma zbog kvalitetne drvne građe u prošlosti bila intenzivno iskorištavana, veći dio otoka danas pokrivaju njezini degradacijski stadiji: niže šume-panjače i neprohodna šikara (makija).
Sljedeći je degradacijski stadij šume bušik (garig), otvorena šikara u kojoj prevladavaju niske drvenaste vrste (vrijes, kapinika, bušini, ružmarin, šmrika), a na otoku postoji i nekoliko tipova krajnjeg degradacijskog stadija vegetacije, kamenjarskih travnjaka. Uz navedene, zanimljiva je i vegetacija stijena i gromača, obalnih grebena, te korovna vegetacija.
S obzirom na malenu površinu otoka, na njemu je zabilježen razmjerno velik broj biljnih vrsta, njih ukupno oko 400. Među drvećem i grmljem ističe se crnika ili česvina (Quercus ilex), vazdazeleni hrast koji može izrasti i do 20 m visine, a živjeti 1000 godina.
Na Lokrumu raste nekoliko uistinu impresivnih primjeraka česvine, na pr. oko Lazareta.
Lovor (Laurus nobilis), sveto drvo antičkoga doba, simbol slave, mudrosti i priznanja, obilno je zastupljen na otoku, što ukazuje na razmjerno veliku količinu oborina.
Mirta (Myrtus communis) je mirisna, dekorativna biljka plavih bobica, koja ne podnosi niske temperature. Bliska je srodnica australskih eukaliptusa kultiviranih u Botaničkom vrtu, a od njezinih su se mladica nekad plele košare i vrše.
Planika (Arbutus unedo) cvate ujesen i zimi bijelim zvonolikim cvje tovima, a istodobno plodonosi ukusnim “prošlogodišnjim“ plodovima, koji pojedeni u većim količinama omamljuju.
Tršlja (Pistacia terebinthus) je vazdazeleni grm ili drvce koje odlično podnosi žegu, sušu i posolicu, pa je idealna za ozelenjivanje površina uz obalu. Nekad se koristila za štavljenje koža i bojenje ribarskih mreža.
Pinija (Pinus pinea) je dvadesetak metara visok bor snažna debla, karakteristične kišobranaste krošnje i jestivih sjemenki. Kora drveta smeđecrvene je boje i karakteristično ispuca u nepravilne ploče. Drugu vrstu bora, alepski bor (Pinus halepensis) najvjerojatnije su u davna vremena na naše prostore prenijeli Grci, a otada se u potpunosti udomaćio u srednjoj i južnoj Dalmaciji.
Šume alepskoga bora u našim krajevima (pa tako i na Lokrumu) iako su samonikle nisu autoktone, pa mogu opstati samo uz pomoć čovjeka. Vrlo su lijepe, ali nažalost i vrlo dobro gore: zapaljeni češeri mogu letjeti zrakom više desetaka metara te tako širiti šumski požar.
Osim drvenastih vrsta koje dominiraju Lokrumom, u sklopu šume i makije rastu i povijuše, na pr. primorska kozja krv, bršljan, tetivka i divlji broć.
Neke lokrumske biljke pripadaju skupini rijetkih i zaštićenih vrsta hrvatske flore, a mogu se vidjeti i u Botaničkom vrtu.
Jupiterova brada (Anthyllis barba-jovis) je srebrnasto-dlakav vazdazeleni grm visine do 3 m, rasperanih srebrno-svilenkastih listova i blijedožutih cvjetova koji tvore okrugle glavice. Prema Crvenoj knjizi biljnih vrsta Republike Hrvatske rijetka je vrsta, 1980. Zaštićena na svim prirodnim staništima.
Krhka kositernica (Ephedra campylopoda) vrlo je “primitivna”, osjetljiva vrsta hrvatske flore, člankovitih grančica koje vise s drveća po kojemu se penje.
Drvenasta mlječika (Euphorbia dendroides) raste u pukotinama strmih, nepristupačnih obalnih stijena izloženih jugu. Zimzelena je u pravom smislu riječi: cvjeta i lista zimi, dok u vrijeme ljetnih suša sasvim gubi listove, što je velika rijetkost za naše krajeve.
Pogančina (Putoria calabrica) je vrsta strmih obalnih stijena i zidova (na pr. na zidovima Utvrde Royal), koja cvjeta ujesen ružičastim cvjetićima. Na dubrovačkom području doseže sjeveroistočnu granicu svoje rasprostranjenosti i može se smatrati rijetkom vrstom.
Raznolikost biljnoga svijeta i jedinstvenost podneblja malenoga Lokruma zapažena je još u davna vremena, no ideja o osnivanju posebne aklimatizacijske ustanove koja bi se bavila istraživanjem prilagodbe stranih biljnih vrsta javlja se početkom 20. st.
Plan se počinje ostvarivati 1959. kad se na površini od oko 2 ha – zapuštenom nekadašnjem samostanskom imanju s povrtnjacima – osniva BOTANIČKI VRT i počinju saditi prve egzotične biljke.
Danas tu raste četristotinjak vrsta iz Australije, Južne Amerike, Afrike i drugih dijelova svijeta, kao i rijetke, zaštićene i ugrožene vrste širega dubrovačkog područja.
Više na: http://www.imp-du.com/index.php?action=botanicki_vrt_lokrum&lan=hr