Šišmiši
Šišmiši i njihove kolonije zaštićeni su nacionalnim i EU zakonodavstvom. Otok Lokrum idealno je stanište za velik broj vrsta šišmiša s obzirom na bogatstvo šumskih staništa, tri otvorene vodene površine, mnogobrojna prirodna i umjetna skloništa (građevine), kao i zbog tišine i izostanka rasvjete te ljudskih aktivnosti tijekom noći. Za većinu vrsta šišmiša Lokrum je oaza na području Hrvatske koju inače karakteriziraju urbanizacija, gust promet, umjetna rasvjeta noću i buka koju stvaraju ljudi. Na otoku Lokrumu zabilježeno je 12 od ukupno 34 vrste šišmiša prisutnih u Hrvatskoj, što je iznimno velika biološka raznolikost šišmiša za otok površine od samo 0,7 km².
Istraživanjima je potvrđena prisutnost porodiljnih kolonija Kolombatovićeva dugoušana (Plecotus kolombatovici), malog potkovnjaka (Rhinolophus hipposideros), velikog potkovnjaka (R. ferrumequinum), malog/azijskog brkatog šišmiša (Myotis mystacinus/davidii) i istočnog resastog šišmiša (Myotis nattereri) unutar kompleksa Benediktinskog samostana, a osim navedenih vrsta, na otoku su zabilježene i druge vrste: primorski šišmiš (Hypsugo savii), dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersii), veliki večernjak (Nyctalus lasiopterus), rani večernjak (N. noctula), mali večernjak (N. leisleri), bjelorubi šišmiš (Pipistrellus kuhlii) i šumski šišmiš (P. nathusii). Dodatno, prisutnost velikog šišmiša (Myotis myotis) i sredozemnog slobodnorepca (Tadarida teniotis) zasad je zabilježena isključivo snimanjem glasanja, te ju je potrebno dodatno potvrditi terenskim opažanjima.
Fotografija: Boris Krstinić